In the Net

The letter is before the one from yesterday
and it hasn’t dawned yet.
I open a web page
www.sorrow.hr
a lost soul
sings about the dead Rimbaud
and searches for her first love
among the high drifts of snow.
My half-broken
wife is by my side.
I touch her palm
but leave no trace of guilt.
I will never know
why the star extinguished
on my palm.
The snow starts to melt on the blue screen
in my fist when I close it.
My wife cried again in her sleep last night,
the sorrow I wake her up with
is the only blessing and gift for her fear.
Otherwise, why would I save the feeling of guilt like a treasure?
I searched for the invisible crime in the lines of my palm
until the morning.

U mreži

U mreži

Pismo je prije jučerašnjeg
a nije svanulo.
Otvaram internet stranicu
www.tuga.hr
jedna izgubljena duša
pjeva o mrtvom Rimbaudu
i traži svoju prvu ljubav
između visokih nanosa snijega.
Pored mene je
moja napola slomljena žena.
Dodirujem njezin dlan
ali ne ostavljam nikakav trag krivnje.
Nikada neću znati
zašto se meni na dlanu
ugasila zvijezda.
U šaci kada je stisnem
na plavom ekranu topi se snijeg.
Noćas je u snu opet vrisnula moja žena,
tuga kojom je budim
jedini je blagoslov i dar njenu strahu.
Zašto bih inače kao blago sačuvao osjećaj krivnje?
Do jutra
u linijama dlana tražio nevidljiv zločin.